Izlet u Rusiju (Sa/n/jam knjige u Istri, 9.12. 2013.)

Sudjelovali su: Irena Lukšić i Branimir Pofuk

brodskidisput1

brodskidisput3josif_brodski_nove_korice         Vrlo je zanimljivo, emotivno i nadahnuto u razgovoru s Branimirom Pofukom o Josifu Brodskom govorila znanstvenica, književnica i prevoditeljica Irena Lukši ć u programu Izlet u Rusiju – Brodski u Disputu. Josif Brodski (1940-1996) bio je procesuiran zbog takozvanog “gotovanstva”, odnosno nije iskoristio pravo na rad, a prema tadašnjem sovjetskom zakonu oni koji nisu to koristili, bili su proganjani. Hrvatskoj je publici njegov vrijedan rad poznat prije svega zahvaljuju i trudu i maru Irene Lukšić, kako je naglasio i sam Pofuk prilikom ovoga razgovora.Brodski objavljuje prva svoja djela 1957. godine, i to zahvaljujući sna žnoj podršci pjesnikinje Ane Ahmatove. Po četkom sedamdesetih napušta Sovjetski Savez. Nakon kratkih boravka u Beču i Londonu, odlazi put SAD-a, gdje je postao po časni član na Yaleu. Nobelovu nagradu za knji ževnost dobio je 1987. godine. Lukšić je kazala da je za njegovo djelovanje saznala početkom 80-ih godina i odmah ju je privukao njegov rad. Govorila je i o tome što su sve književnici bili primorani raditi da bi preživjeli te kako je Brodski bio pomoćni radnik u mrtvačnici. Vrijeme Brodskog bilo je predinternetsko vrijeme, kada su se ljudi družili, razmjenjivali ideje, kada su se umjetnici u potpunosti posvećivali stvaralaštvu, kako je i naglasila Lukšić. – Progonstvo, koliko god teško zvučalo, dobro mu je došlo jer je tada imao svoj mir za rad, za stvaranje, dobivao je knjige, nije to bilo doba modernih sredstava komunikacije, učio je sam i izgrađivao svoj stil, kazala je Lukšić. Ona je također govorila o svojim počecima proučavanja njegove književnosti, kao i o tekstovima o emigrantima, a Brodskog je upoznala 1993. ili 1994. u Veneciji. Napomenula je da je imao puno povjerenje u njezine prijevode te da joj je tada omogućio da besplatno publicira prijevode njegovih djela. Također, tijekom razgovora s Pofukom bilo je riječ i o poeziji, za koju je Lukšić, nevezano o autoru kazala da je to neprevodivo bogatstvo.

(GLAS ISTRE)